Vučije vrijeme, vukova nigdje,
Hijene nam kidaju meso i reže.
Pognute glave ne vide sunce,
A jaram guši, žulja i steže.
Jaram k’o jaram, stoka k’o stoka,
Poslušno ide za šakom soli.
Pognute glave ne vide sunce,
Gonič im priča kako ih voli.
Vučije vrijeme, vukova nigdje,
Stoka u jarmu tegli i rice.
Jaram je guši, žulja i steže,
Dok hijene kote nove goniče.
Copyright © 2020 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.