Vrijeme čitanja: 2 minuta
Mi smo narod koji voli slavlja. Slavimo sve – rođenja, krštenja, vjenčanja, punoljetstva. Slavimo kada se zaposlimo, slavimo kada odlazimo u penziju. Evo od skoro, kao posljednji urlik pomodarstva, slavimo polazak djeteta u prvi razred.
Povodom polaska našeg ukrasa svijeta u prvi razred, upriličicemo jednu večericu u velikoj sali tog i tog svečanog salona. Čudi me da još uvijek nije snimljena pjesma o tom važnom događaju roditelja i djeteta koje polazi u prvi razred, da prosto kad dođem na takvo slavlje imam šta poručiti, da ne poručujem “Prepelice, prepelice, slomljenije krila…” Ili “ Koja gora Ivo…” Ne ide brate… Apelujem da se napravi hit, nešto tipa: “Došlo vrijeme da prvenac školsku torbu sprema…“ Ili, ne znam, možda:“U školu ti ja polazim majkooo…“ Nešto pjevljivo da pogađa u žicu.
Mi sa posebnom pažnjom pripremamo ta naša slavlja, do najsitnijih detalja. Šepurimo se i kao gosti i kao domaćini, prva ja.
Pred polazak na slavlje, prvo se svi u kući dobro posvađamo, niko ni s kim ne priča, u autu situacija zategnuta k’o treger. Ko vozi, on jedini gleda parvo, mi ostali trudimo se da što više okrenemo glave jedni od drugih. Onda uzmemo telephone i slikamo se. Na slikama lijepi, nasmijani. Ko vozi nervira se, ko ne vozi selfira se. Čak napravimo i jednu zajedničku, koju kasnije objavimo uz opis “Porodična idila“. Progovorimo tek kad čestitamo domaćinima.
Ja lično volim slavlja, taj sam tip, samo veselo, udri brigu na veselje.
Mada, nekad sjedim, “zabičim” što bi rekli. Nabacim aristokratsko bjelilo i podapnem, kao onda kada me komšinica pitala:
– Što ne igraš? Znaš li ti igrati kolo?
Znam li ja igrati kolo?
Osobo!?
Osobetino!?
Kakvo ti je to pitanje?
– Ne, – velim – mi s Romanije samo Bečki valcer!
Iznervirana tim njenim pitanjem, poručujem kolo i igram sve dok moje folklorno rumenilo ne izbije ispod tri sloja pudera (aristokratskog bjelila). Ma šta igram? Zemlju ne dodirujem! Jeste da onda hoću da crknem jer mi je 40 i nemam kondicije, ali Bože moj. Tako je kako je.
I tako, po povratku sa slavlja, opet se posvađamo, najčešće oko ključeva, ko će voziti. Opet niko ni s kim ne priča, napravimo još jednu sliku čisto da imamo, jer šta je slavlje bez slike uz opis “After party. ”
Epilog:
Ukras svijeta dobio 66 pernica sa priborom i 4 prazne, 29 đačkih torbi, 53 sveske uska-široka, 61 računsku, od kojih 18 debelih korica i oko 2000 „oiro“.
Bog da ga vidi!
Copyright © 2019 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.
