Oćutaću te noćas, jer nema riječi, postoji praznina, postoji krik.
Oćutaću te noćas, kao dijete kad prećuti da je slomilo skupocjenu vaznu.
Oćutaću te noćas u ime nas.
Oćutaću te noćas jer volim da ćutim.
Lažem!
Oćutaću te noćas jer nema riječi kojima bih te ispričala.
Oćutaću te jer od ćutanja glava ne boli, ali boli sve ostalo.
Oćutaću te, sklupčana na lijevoj strani kreveta.
Oćutaću te noćas. Noć je dobar saveznik za ćutanje.
A ujutru ću obući najljepšu haljinu,
Obuti visoke štikle, one boje pudera,
Pustiću kosu, mirisaću na zelene jabuke,
I strojevim korakom kao vojnik
Krenuti u novi rat sa sobom.
Pobjeda ili poraz, svejedno,
Ali noćas ću da te oćutim zauvijek.
Copyright © 2019 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.