Vrijeme čitanja: 2 minuta
Decembar – vrijeme prazničnih čarolija i novogodišnjih popusta…
Moj decembar je malo drugačiji. Miriše na čaj ubran na planini, skuvan i dobro zašećeren. Ponekad zamiriše i na koru narandže na kraju peći, ponekad na sutliju s cimetom, na slatke makarone s prezlom, na sjemenke od bundeve, nikad dovoljno usoljene, pečene u staroj, plehanoj tepsiji. Moj decembar miriše na palačinke sa džemom od drenjaka koji je majka pravila, a koji, čini mi se, više niko ne pravi. Moj decembar nekad miriše i na kiseli kupus sa suvim rebrima koji sam jela najčešće u suzama.
Moj decembar je ubrana jelka, okićena šarenim bombonama, grudvicama vate i pokojim pravim ukrasom. Moj decembar su novogodišnje razglednice zadjenute u staklo od vitrine, a kasnije čuvane u metalnoj plavoj kutiji od keksa koji nije bio dovoljno sladak, ali donijela ga je tetka iz Londona pa je zbog toga imao posebnu važnost. Moj decembar je Sarabonov paketić, jedan jedini, čitavu godinu čekan, s posebnom pažnjom otvaran da bi se kutija sačuvala. Moj decembar je slika s Deda Mrazom, na kojoj kakav ispadneš – ispadneš. Filmski novogodišnji maraton i svađa s bratom ko će ugasiti TV.
Moj decembar su vunene čarape ugrijane u rerni, stavljene tačno pred dolazak iz škole. Moj decembar su mrazom išarani prozori, rumeni obrazi, kompot od suvih šljiva… Moj decembar miriše na ljubav, na majku, na dom.
Sada je drugo vrijeme i drugi adeti.
Čaj se ne šećeri, jer šećer je jedna od bijelih smrti. Kora od narandže se baca, a posebno dizajnirani osvježivači vazduha nam na pokret ruke zamirišu cijelu prostoriju. Kupuju se sjemenke, dobro usoljene. Kupuju se palačinci, jelke, ukrasi jednobojni, jer šareno je kič i to je neko odredio. Razglednice niti ko šalje niti ko prima, a i gdje bismo ih držali, nit vitrina, nit kutija od keksa.
Svaki tržni centar ima svoga Djeda Mraza… Djeca ne znaju šta će s paketićima. Filmove gledamo koje želimo i kad hoćemo. Vunene čarape samo zauzimaju prostor u ladici.
Decembar – vrijeme prazničnih čarolija i novogodišnjih popusta…
Sve više kupujemo kako bismo stvorili prazničnu čaroliju, a čarolija je ustvari ono što nosimo u sebi. Ono što imamo, a nismo kupili.
Copyright © 2020 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.
