Ljetovanje

Naše vrijeme, Priče

Ljetovanje

Naše vrijeme, Priče

Autor Snežana A. Topalović

17/01/2022

Vrijeme čitanja: 2 minuta

Prošle godine nismo išli na more zbog mog pokušaja da budem „Sam svoj gazda“. Sav novac koji sam imala uložila sam u taj pokušaj i taman kad je došla sezona godišnjih odmora, moj biznis je propao, a cijenu tog smjelog pokušaja i dan danas plaćam 183,99 KM svakog 10. u mjesecu. Ne znam plivati sa krupnim ribama, tačnije somovima.

Krivi su motivacioni govornici:

Ti to možeš, samo nebo je granica, važno je da vjeruješ u sebe – itd.

Elem, moram nekoga okriviti za svoj neuspjeh. Bilo kako bilo, prošlo je.

Početkom ove godine objavim knjigu i taman da postanem planetarno popularna, proglasiše vanredno stanje, korona mi stade na put od trnja do zvijezda. Pih!

Juče kažem mužu:

Mogli bismo na more, imam nekih para od knjige. Baba i đed će dati djeci za sladoled, sačekamo plate i idemo. Svratićemo do Jovana da nam naspe regresiranog goriva i Bog da nas vidi.

Jovan je moj dobri pošteni otac, za 70 godina stekao kuću, golfa dvojku i reumu u koljenima, već hoda sa štapom. Od njega sam naslijedila ljubav prema knjigama, smisao za humor, visok pritisak i jake brkove. Kupio mi prva sabrana djela Branka Ćopića. Kad sam kod Jovana, moram spomenuti i moju majku Miru, posebno vrijednu ženu, kojoj ništa, ama baš ništa nije teško. Gledaj majku, biraj kćerku u našem slučaju potpuni promašaj, nisam joj ni blizu. Od nje sam naslijedila empatiju i istančan osjećaj za pravdu.

Ići ćemo u Čanj, nastavljam, tamo nema mamipara. Šta kažeš?

Registracija nam je u julu.

– Pa znam, uvijek nam je registracija u julu.

– Ali ove godine i veliki servis.

Registracija poskupila + veliki servis = zbogom moje ljetovanje.

Je li to nećemo ni ove godine na more? uključuje se moja tinejdžerka.

Izgleda da nećemo. odgovaram.

Pa hoćemo li igdje ići?

– Hoćemo na Romaniju.

– Jooooj mama, – prevrće očima pa čitavo vrijeme korone smo bili gore.

– I je li vam šta falilo? U tvojim godinama…

– Znam majko, bio je rat i ti si nosila vojničke čizme, dva broja veće. Znam!

– I treba da znaš!

Sjetih se kako je moj otac, kada nisam htjela da jedem koru od hljeba govorio:

– E da je meni u tvojim godinama bilo bijelog hljeba… istorija se ponavlja.

– Pa dobro, bar neću morati pisati novi sastav “Kako sam proveo ljetni raspust”, samo prepišem stari. – javlja se moj sin Lazar, ljubi ga majka.

Gledam ga ponosno. Hvala Bogu da je neko u našoj porodici snalažljiv. Hvala pretku čiji gen si zakačio. Moj i očev nisi sigurno, mi nikad nikog nismo prevarili, a nas nije samo ko nije htio.

– Par dana na Romaniji, Jazavičije Rupe raj na zemlji, par dana kod Tike na vikendici u Dobrom Polju. – prodajem im foru nije bitno gdje si, nego s kim si.

Nisu baš oduševljeni. Nisam ni ja, ali Bože moj.

Igraću Loto, jer nikad se ne zna.

Možda vam pošaljem razglednicu sa Maldiva, a do tad imate jedno mahanje s Romanije.

Copyright © 2020 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.

Povezane priče

Povezane priče

Pin It on Pinterest

0
    0
    Vaša korpa
    Vaša korpa je praznaPovratak na kupovinu