Vrijeme čitanja: < 1 minut
Lažni profili su tu da nam pokažu svoju superiornost.
Oni su prepametni, preurbani, avangardni, prepismeni, prenačitani i prezajebani, nemaju dlake na jeziku, ali ni sliku na profilu.
Oni su tu da te napadaju, ispravljaju, upravljaju.
Oni su tu da te prosvijetle (iz svog mraka), da ti objasne gramatiku, semantiku, astrologiju, numerologiju, teoriju struna, zavjere, Bermudski trougao, istoriju i sve što se da naguglati.
Oni su tu da dižu bune i riješe zabune. Junaci ispred ekrana.
E još kad se tu nađu neki Miki Maus i Majina Pčelica, da podrže svoje saborce, onda im narastu krila pa iz njih izlijeću sve same krilatice. Ljubim ih u pamet. Oni ne slušaju Cecu i Šabana, ali čuli su za njih, mada ne znaju njihovu nijednu pjesmu, jer ono si što slušaš. Izvinite gospodo, nisam vas prepoznala.
Što su veći u virtuelnom svijetu, to su u privatnom manji. Mali, sami ili samci u braku, nesigurni, isfrustrirani i na njihovu najveću žalost, obični! A tako bi htjeli da su drugačiji, originalni, ali ne može to nazor. S tim ili se rodiš, ili napraviš lažni profil.
E pa ovako rođaci, postoji u svakom gradu zgrada na kojoj piše J.U. BOLNICA. Ti divni ljudi u bijelom će vas uputiti na pravo odjeljenje. Ako vam pogode dijagnozu, ima nade, ako ne, ostanite u mišijoj rupi, tu ste najsigurniji, samo ste tu svoji na svome.
E moja sitna boranijo.
Copyright © 2019 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.
