Vrijeme čitanja: < 1 minut
Koji naši, rođače?
Ovi što sjede u opštini dok im RVI čiste snijeg ispred iste, a ljeti održavaju zelene površine?
Ovi sto dječiji doplatak daju na kašičicu, a kutlačom grabe svoja prava na odvojen život, putne troškove, preskupe automobile?
Koji naši, rođače?
Ovi sto pasu državne jasle, imaju privatne firme i uzmu dnevnicu za izbore?
Koji naši, jadan ne bio?
Ovi što se gladnih usta sjete samo kada im treba glas?
Ovi sto su zaposlili jetrvu od zaove strinine sestre, dok pošten svijet odlazi trbuhom za kruhom?
Koji naši, kukala ti majka?
Ovi sto im je imovina procijenjena na 60 miliona (a samo “on” radi, zamisli da svi rade?)
Ovi čija djeca pišaju po sirotinji?
Koji naši, kukavče crni, koji naši?
Ovi što iz udobnih fotelja gledaju penzionere koji traze hljeb nasušni po kontejnerima?
28 penzija, 40 godina staža – 1 njihova plata.
Halo, rođače, koji naši?
Doktori koji ti uz recept daju i broj koji trebaš zaokružiti?
Koji naši, slijepče?
Ovi što ti ubiju dijete, a tebe proglase krivim jer tražiš pravdu?
Nisu oni moji, rođače. A ako su tvoji, RAZROĐAČILI smo!
Copyright © 2019 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.
