Vrijeme čitanja: 2 minuta
Izborna godina – godina u kojoj vas se sjete svi rođaci do devetog koljena, komšije, poznanici.
Godina u kojoj svi imaju vaš broj telefona. Godina u kojoj vas svi svojataju:
– Ma ti si moje gore list, gdje si rode, kono hajde provrela… Neka svoga i u gori vuka…
E pa rođaci, komšije, vukovi, s gore listovi, ovako:
FamElija je dobro, hvala na pitanju, nećemo glasati.
Asfalt nam ne treba, navikli smo gaziti po trnju, rasvjeta takođe, mrak nam je pao na oči i izoštrio vid.
Vidimo sve i sve nam je jasno. Vidimo na blizu, na daleko, vidimo budućnost, bacamo grah! Dobro nije baš sve, evo npr. meni lično nije jasno kako ona Vulićka prima platu 5000 KM, kaže borila se! Aferim! Šta kažu borci? Ćute?
Ne, ne vadi me dnevnica za izbore. Posmatrač sam svakako, evo godinama posmatram moje komšije sa državnih jasala kako uzimaju dnevnice za izbore. Ako! Nisu to ni male pare, kad šestoro iz jedne kuće posmatra.
Nije mi jasno ni ko i na osnovu čega određuje minimalac, doplatak, invalidninu, kakvi su to dvostruki aršini? Gospođetini 5000 KM invalidu 200 KM, još svakih par godina revizija. Da ti nije invaliditet nestao? Možda ti je izrasla nova noga zajedno sa rogovima. Da ne paseš državno, ne do Bog?
A tek BIJELI HLJEB! Samo za uhljebljene. Ti možeš i brežljeba.
Isti krojači godinama sijeku svilu i kadifu, a narod krpi li krpi.
Platili ste tapšače u prvim redovima, pa kad se zavjese spuste oni traže bis. Manje ih je ali su bučniji. Ostali su nijemi posmatrači, ne sviđa im se predstava, ali ne zvižde. Ne zviždi, skupljaju se miševi! Ćuti!
A tek hvalospjevi tipa:
– Predsjednik stranke je stvarno sposoban čovjek, on ti može…
Šta sposoban? Presposoban! Imovina mu procijenjena na 60 miliona. Presposoban!
– Ubio bih ga, ne bih ga ni otpostio! Reče moj drug.
– Obraza nema, guzici se ne boji!
Ne, gospodo, ne možete me kupiti, ni potkupiti, ni otkupiti, a Boga mi ni otupiti. Jaka na jeziku i oko struka!
Eto tako rođaci, komšije, vukovi i s gore listovi!
Ali kad s torbom naumim negdje,
Noge mi nećeš svezati s ničim,
Nema tih para za moje cijene,
Priznajem kako ciganu sličim.
Ja nosim kičmu, čeličnu šinu,
Ne volim kada glava mi pada,
S njom spajam zemlju i visinu
I kad se leti i kad se strada.
Divni Šobić
Copyright © 2020 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.
