Vrijeme čitanja: 3 minuta
Svaki iole kvalitetan Hipohondar jutro započinje gledanjem u beonjače, zatim razvrne donje kapke i gleda boju. Ako je boja crvena u redu je, ako je, ne daj Bože, blijedo–narandžasta, to ukazuje na neku bolest. Zatim isplazi jezik, provjerava i njegovu boju, da li ima ili nema naslaga. Tek onda obavlja ličnu higijenu. Prije doručka mjeri pritisak i već na 130/85 počinje da drami. Popije jogurt sa bijelim lukom, za deset minuta mjeri opet, isto. Pije limunadu čistu. Mjeri opet, stanje se ne mijenja. Pije čaj od matičnjaka i đumbira i za svaki slučaj razrijeđeno jabukovo sirće. Doručkuje voćnu kašu. Poslije toga osjeća mučninu, povezuje je s pritiskom i mogućim moždanim udarom. Ponovo mjeri pritisak. Uredan je. Sretan je zbog toga, ali brine ga ova mučnina, ako nije od pritiska ko zna od čega je. Zove kumu Jelenu, ona ga uvijek smiri rečenicom:
– I meni je to isto bilo, ali prošlo je, ništa strašno.
Tijanu više ne zove, otkad mu je rekla da njegovoj bolesti nema lijeka i smijala se kao luda.
Svaki iole kvalitetan Hipohondar, kad ima viška para, počasti se jednim ultrazvukom ili kolor–doplerom, a kad dobije povišicu, Boga mi, i nošenjem holtera i nalazima od–do na privatnoj prestižnoj klinici.
Hipohondar nema obične bolesti kao drugi svijet. Kod njega je sve teže, drugačije i nepodnošljivije. On zna da glava ne boli od promaje, već od lošeg dotoka krvi u mozak.
Svaki iole kvalitetan hipohondar ne priča sa svojim porodičnim doktorom. Evo ja, naprimjer. Ja sam se još u ranoj fazi hipohondrije posvađala sa svojim doktorom. Znam da mi nije dao uputnicu koju sam tražila, a za koju bolest, ne sjećam se. Već tada sam znala mnogo više od njega o svim bolestima.
Svaki iole kvalitetan Hipohondar zna da se uputstvo o lijeku čita na licu mjesta u apoteci i počinje od nuspojava, jer će ih on, logično, imati, pa kad vidi kakve su, donosi odluku o kupovini. A ne kao ja, na početku kupim pa kad kod kuće pročitam i dobijem napad panike. E moji rođaci, za sve je potrebno iskustvo.
Ako danima nisi ležao u fetus položaju, nemoj ni počinjati priču o hipohondriji sa mnom, jer si amater level pro. Sondu gutam iz prvog pokušaja.
Sjećam se jednom kada sam bila u već poodmakloj fazi, odem na jednu privatnu kliniku (na koju sam išla inače samo kada sam u lovi), da mi se srce snimi svim mogućim aparatima. Da mi se da da trčim na traci dok sam kablovima privezana za neku spravu, da se vidi kako mi taj mišić reaguje na napor. I sve drugo što jedna prestižna privatna klinika može ponuditi iz oblasti kardiologije (muž dobio na kladionici prvi put u braku, htio da idemo na Zlatibor. Kakav Zlatibor, kao da je meni ovakvoj do Zlatibora,. Posvađamo se na smrt, meni skoči pritisak na 135/90, on se uplaši i odveze me na tu kliniku)
– Dobar dan.
– Dobar dan.
– Vi ste?
– Snežana Topalović.
Unosi moje lične podatke u računar.
– Jeste li se ranije liječili kod nas? – fino me uvrijedi ovim pitanjem.
– Jesam li se ja liječila kod vas? – pa stvarno.
– Nema Vas u sistemu.
– E pa loš ti sistem doktore. – ja sam u svim mogućim sistemima svih zdravstvenih ustanova.
Druga doktorica koja je bila tu, kaže:
– Kolega, pogledajte da nije u folderu F45.2.
Prekinu me, kakva je to šifra, ko zna? Znam dosta šifri, ta mi nije poznata. Hvata me panika. Nađoše me tu.
– U pravu ste koleginice, tu je. E, idemo prvo da izmjerimo pritisak.
Pregled je bio dug i detaljan, a ne kao kod ovih u državnoj, 15 minuta i odmah sljedeći.
– Snežana, Vaše srce je zdravo, sve je u redu. Nemate razloga za brigu. Pritisak Vam je u granicama normale, možda previše emotivno sve doživljavate, poradite na tome. Ne treba terapija.
– Hvala Bogu dragom, –mislim u sebi – ali da mi nije baš ništa, prosto ne mogu da vjerujem. Počinjem sumnjati u njegove titule, što ne radi na VMA ako je takav stručnjak.
Odem da platim. Ljubazna sestra mi dade račun, 240 KM. Ma da je 2400, nije skupo kad su me ovako detaljno pregledali.
Dođem kući, logično odmah guglam onu šifru foldera u koju sam zavedena.
F45.2 – HIPOHONDRIJA
Ne znam ništa o tome, jer nijedan iole kivalitetan Hipohondar nikad nije čitao o toj bolesti. Čitam, sve simptome imam, to je to. Ko je pisao o ovoj bolesti, kao da je sa mnom živio.
Eto, rođaci moji, tako me jedna privatna prestižna klinika izliječila od hipohondrije, za samo 240 KM.
A što se tiče korone, korona je mačiji kašalj za svakog iole kvalitetnog Hipohondra!
Copyright © 2020 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.
