Hoćeš da ti pričam kako nikada nećemo ići u Trebinje?

I kako nećemo svratiti kod one babe desno da kupimo med

I kako nam ona neće nasuti sok od ruže.

Hoćeš da ti pričam kako nećemo brati dudinje u Begovoj Avliji?

I kako mi nećeš uprljati bijelu haljinu prstima od duda,

A onda me nećeš odvesti u Dubrovnik da mi kupiš novu, još ljepšu, od lana.

Hoćeš da ti pričam kako nećemo brojati zvijezde iznad Leotara?

I kako me nećeš ogrnuti jaknom kad postane hladno.

I kako neću nasloniti glavu na tvoje rame, umorna od čekanja.

Hoćeš da ti pričam kako me nećeš ljubiti na starom mostu,

Dok rijeka teče kao vrijeme koje nismo imali?

Hoćeš da ti pričam kako nećeš biti ljubomoran na konobara

Koji mi se cijelo veče smješka i prečesto mijenja pepeljaru?

Hoćeš da ti pričam kako mi nećeš grijati hladne ruke?

Hoćeš da ti pričam kako se nikada nećemo buditi zajedno

I imati male jutarnje rituale?

Hoćeš da ti pričam kako ti za rođendan neću pokloniti Kapora?

Hoćeš još da ti pričam?

Hoćeš da ti pričam kako me neće nervirati tvoja bivša

Koja ti se prečesto javlja, jer ste ostali dobri prijatelji?

I kako joj neću krijući gledati profil, tražeći vaše zajedničke slike?

Hoćeš da ti pričam kako ne može boljeti nešto čega nema?

Hoćeš da ti pričam kako me nikada nećeš voditi u Trebinje?