Vrijeme čitanja: 3 minuta

Baba je majka jednog od tvojih roditelja koja živi na selu. Baka je, takođe, majka jednog od tvojih roditelja koja živi u gradu, najčešće u zgradi.

Već od tvog rođenja vidljive su prve razlike. Kad si se ti rodio, baba je zaklala janje, sazvala po sela, pilo se i jelo do kasno u noć. Đeda i kuma Pera su unijeli pijane u kuću. Amidža Marko je zaspo pred kolibom. Strina Kova mu je samo prebacila kožun preko leđa. Pričalo se u tri sela o veselju. Baka je ispekla kolače i pozvala drugarice na kafu. Deda je popio pivo i nazdravio komšiji na susjednom balkonu.

Kada su došli na babine, baka ti je kupila divne, bijele cipelice. Donijela je i „Radosnicu“, to je tada bio pravi trend. Baba ti je pod jastuk stavila krst ispod Ostroga, čeno bijelog luka, „San Majke Božije“ i šorvan koji je čuvala za svog prvenca. Isplela ti je čarape i pulover od vune koju je sama uredila. Baba plete najtoplije čarape. Naravno, janje na ražnju i pletenku rakije.

Baba nosi maramu, baka nosi frizuru.

Kada malo odrasteš, kod babe si apsolutni kralj, vladar kuće, štale, dvorišta… Kod bake moraš da poštuješ kućni red. Kod babe možeš da se prljaš, da ljubiš Garova, da spavaš sa mačkom i ne moraš se stalno kupati jer ćeš „stanjit kožu“.

Baba te nikad, ali nikad, neće odati roditeljima. Baka će, ipak, popričati o tvom ponašanju.

Baba te uči seljačke pjesme, a baka te vodi u muzičku školu.

Kad se probudiš, baka te šalje po hljeb i mlijeko. Kod babe, kada se probudiš čekaju te vrući uštipci i tek uzvareno mlijeko.

Baka ti da jedan kolač, poslije ručka, a baba ti ispeče pun vanjik „šapa“. Jedeš kad hoćeš i koliko možeš.

Baka ti spremi špinat i džigericu, a baba ti pravi pituljice i prži suvo meso.

Baku često, kada dođe sa posla, boli glava pa mora da legne. Babu nikad ništa ne boli. Legne uveče kad pođe spavati. Jedino, kada je promjena vremena, žiga je iza plećke. Tu ju je Šarava, davno, udarila čiftom. Privije uveče sijeru vunu i ujutro bude ko nova.

Kod bake se zna šta je za djecu, a šta nije. Kod babe je sve za djecu, posebno za tebe.Baka drugu djecu ne zove u stan. Baba svima maže po hljebu džem od drijenjaka i tepa.

 – Lijepa moja đeca.

Kad si bolestan, baka ti da limunadu bez šećera i zove doktora Bojića, kućnog prijatelja. Baba te masira rakijom, kolje pijavice, pravi supu, šalje đeda u varoš da ti kupi „tičijeg mlijeka“, ako treba.

Kada baka pije kafu sa drugaricama, ti čitaš knjigu u drugoj sobi. Kada baba pije kafu sa jetrvama i konama, ti logično, piješ sa njima bijelu kafu.

Baka ti čita priče prije spavanja. Baba ti priča najljepše priče, koje izmišlja i moli se Bogu iznad tvog kreveta. Kod babe pored ikone stoji tvoja slika. Kod bake nema ikone, samo umjetničke slike, na zidu.

Kada doneseš đačku knjižicu, baka kaže da je to rezultat rada i truda, a baba kaže: – Ljubi baba svoju pametnu glavu i svoje petice i da ti pare koje je štedila cijelu godinu.

Baka ti za svaki rođendan kupi knjigu i podstiče te da čitaš. Baba misli da ćeš oćoravit od tolikog čitanja.

–Eno, Đoko Mirkov po čitav dan gledo u te knjige, pa sad ko avetinja oda po varoši. Pušti ti to, igraj se, imaćeš kaden glavu razbijat.

Kada odrasteš i dovedeš djevojku da je upoznaš sa svojima, baka mudro, okolo naokolo, sazna sve što je zanima. Baba je pita od koje je familije i koju slavu slavi. Ništa je više ne zanima.

Baka dijeli ljude na obrazovane i neobrazovane. Baba na dobre i loše i anamo one što su im oči na vr glave.

– Tih se – veli – najviše čuvaj.

Naravno, vole te i jedna i druga. Svaka na svoj način, onako, kako je kojoj blisko.

Baka od tebe pravi gospodina sa manirima, spremnog za duštvo, a baba čovjeka, ljudinu, spremnog za život.

Ne znam da li su baba i baka isto?

Meni je baba, baba!

Copyright © 2020 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.