Vrijeme čitanja: 2 minuta
Od svih laži, izdvojila bih onu: „Sutra prestajem pušiti”.
Ta laž prati me u stopu godinama, još od srednjoškolskih dana, kada me mater uhvatila da pušim pred šporetom
– Šta to radiš? – zagrmi ko Gromovnik Ilija.
E, pazite sad laž nad lažima:
– Majko, danas je 09. 09. i trebam ispušit 9 cigara da sanjam za koga ću se udati.
– 9 cigara? Ako te ja uhvatim udati se nećeš uopšte! Bacaj to!
E sad… Ovisnost se sticala godinama i uvijek je bila veća od želje da se riješim tog poroka. Pušač sam, strasni, zadrti, okorjeli, odvratni. Po cigare mi nije mrsko otići ni ujutru rano ni uveče kasno.
Kad god ozbiljno razmišljam o prestanku, sjetim se mog kuma Dejana, koji je sav ponosan, nakon devet dana bez nikotina, otišao kod strine bivšeg strasnog pušača da ga podrži i veli:
– Ja sav onako srećan kažem: „Strina, bacio sam cigare, ne pušim devet dana”.
– Pa šta? Ja ne pušim devet godina i evo me.
– Znam, strina. Zato sam i došao, da me motivišeš. Kako se ti sada osjećaš?
– Nikako! Kako ću se osjećati? Gore nego prije devet godina.
– Ubi mi strina volju za životom. Čuj, gore nego prije devet godina…
Ali, Boga mi, moj kum se riješio cigara. Čvrsta volja plus jak karakter, za razliku od mene.
Čitala sam knjigu „Lako je prestati pušiti“. Odlično štivo za, opet kažem, neki čvršći karakter.
I tako ta moja neprestana borba traje godinama:
– Stvarno moram prestati, štetne su, skupe, nikakve koristi od njih, loš sam primjer djeci… –Tako obično razmišljam pred spavanje. Već ujutru je druga priča, novi dan, nova nafaka.
– Neću prestati ali ću smanjiti, to je moj mali ćeif, što da se lišavam tog zadovoljstva, baba skoro stotu nagurala a pušila ko Turčin, đed od muža isto, strina Zora… – I tako nalazim razne izgovore.
Naravno, nikad ne smanjim.
Elem, jednom sam prestala pušiti i to je trajalo jedan duži period od oko pet godina i moram priznati da sam se stvarno osjećala bolje. Odeš kod doktora a on pita jeste li pušač.
– Ne!
Neko te ponudi cigarom, a ti sav bitan:
– Ne pušim, hvala! – Divan osjećaj, stvarno.
– Kako si prestala?
– Lako! –Osjećaš se ponosno.
A zaboravila sam vam navesti razlog zbog kojeg sam tada prestala pušiti. Naime, izjavila sam glasno i jasno da je Plazma preskupa. Plazma je tada sa 2.80 skočila na 3.30 KM, a cigare su uveliko bile preko 5 KM i tad sam se stvarno osjećala „fuj, fuj, fuj”.
– Čuj, plazma preskupa, a cigare nisu? – To je bio okidač.
Da vam pravo kažem, nisam osjećala ni neku veliku krizu, osim što sam se ludački češala po nadlakticama danima.
Elem, nikad ne reci nikad. Pretprošlog ljeta, taman kad sam naglas izgovorila da ne postoji ništa što bi me natjeralo da ponovo zapalim, naiđe jedan veoma loš period u mom životu i ja svjesno, znajući da mi cigare sigurno neće pomoći, počnem ponovo da pušim i eto sada ponovo ista borba, ista priča.
Pišem vam ovo jer sam „čvrsto“ riješila da u 2021. uđem kao nepušač pa kom obojci, kom Reebok patike!
Eto tako.
A vama želim uspješnu i srećnu Novu Godinu, da vas zdravlje služi, da volite i budete voljeni, da izmamite nekome osmjeh, da širite radost i dišete punim grudima.
Živi i zdravi mi bili, bez vas ovo moje pisanje ne bi imalo nikakvog smisla!
Copyright © 2020 Snežana Aleksić Topalović. Sva prava zadržana.
