- Majstore, ima izić! - trznu me iz sna dubok muški glas. Autobus se zaustavi i čovjek izađe. Vozimo se već neko vrujeme, a u autobusu je pohladno. Putnici negoduju, najglasnija je...
Sjećanja
Kategorije
naše vrijeme
Popularno
Pjesme
Mićko
Bila sam, mislim, 5. ili 6. razred, kada se Mićko sa porodicom doselio u našu ulicu. Bio je godinu dana stariji od mene, ali je bio mnogo krupniji u odnosu na vršnjake. Mićko je bio drugačiji. Ne bih sada nagađala dijagnozu, ali jednostavno bio je poseban. Teško je...
Miluša
– Prije ti je žensko čeljade bilo baš ko marvinče. Čim za sebe saznaš, saznaš i za jade, al' drugi je to vakat bio. Ja moj sinko... – uzdahnu i zagleda se u daljinu. Baba Miluša,...
Bijela haljina
Seka, kako su je od milja zvali, bila je jedino žensko dijete u tri kuće Marića. Inače, zvala se Zdravka, ali nadimak Seka se sam nametnuo. Pored tri rođena brata imala je još sedmoricu od dva strica. Mezimče od rođenja. Kažu da je bila lijepa poput vile i da je...
Anđa
Skupo je platila sve što je stekla. Na početku konobarica, a kasnije gazdarica Anđa. Siromaštvo i bijeda u kojoj je odrasla, otac alkoholičar i nasilnik, rano su je otjerali trbuhom za kruhom, još sa šesnaest. Na nagovor tetke i tetka, sišla je u varoš da im pomogne u...
Prijatelji
Već danima u našoj kući je veliko spremanje, čisti se k’o pred slavu. Žene se razletile, zrače sobe na čardaku, mijenjaju posteljinu, brišu prozore, stavljaju nove firange, podovi se žute, možeš sa njih med lizati. Radovi u avliji se privode kraju. Baba je napravila...
Golubica bijela
Tetka Esma je obilježila moje djetinjstvo. Bila je babova sestra, mnogo mlađa od braće, dedova miljenica i zjenica oka. Imala je oči zelene i bistre poput Neretve u maju, a kožu bijelu poput najfinijeg porculana i neukrotive kovrdže boje kestena, nije bilo te marame...
Švabov mali
Ništa čovjeka ne može tako ružno obilježiti i etiketirati kao sredina u kojoj je odrastao. Što je sredina manja, etiketa je veća. Nigdje se ne daju tako pogrdni nadimci, kao u tim malim učmalim mjestima, vrlo često po nekoj mani ili fizičkom nedostatku: Šepo, Ćoro,...
Šarena ogrlica
Indiru i njenu djecu sam upoznala prije desetak godina na gradskom trgu, gdje sam na jedvite jade od Gradske uprave dobila metar kvadratni kako bih prodavala ručno izrađen nakit. Ulični prodavci, moje nove kolege, nisu me baš dočekali s oduševljenjem. Po nekoj...
Bisa
Bisa nije bila kao druge djevojčice niti se družila s njima. Odrasla je u radničkom naselju gdje su sve kuće bile iste, uz tri starija brata. I dok su druge djevojčice njene dobi skupljale Bajagine postere i potajno bile zaljubljene u plavookog komšiju Milana, Bisin...
Kolači
KOLAČI – Deda, što ti nikad ne jedeš kolače? – Prisjeli mi jednom, kad sam bio tako ko ti. – smješka se. – Kako prisjeli? – Saš ti čut: – namješta se u udobniji položaj, pali cigaru i počinje – Nije ti prije bilo ko saden svega, a slatkiša skoro nikako. Uoči slave te...
Unuk
Đed je uvijek govorio da je rat najveće zlo koje može zadesiti narod. Da se ljudi u zvijeri pretvaraju, da strah i glad mogu od čovjeka svašta napraviti. – Rat ti je nevolja, sinko moj. Bijeda, boleštine, jad pa eto ti. Nije dobro ovo što govore na televizoru. Nevalja...
Tuđe kuće
Kad si dijete u TUĐOJ KUĆI nekako ti je sve slađe. Hljeb je rumeniji, pekmez ukusniji, pa i sok od cvekle koji kod kuće ne gledaš u TUĐOJ KUĆI je sasvim drugačiji, piješ ga naiskap. Niko nije znao ispeći jaje kao komšinica Dana, ničiji kajmak nije bio kao baba...
Mudrovanje
– Život ti je baš ko planinski potok, dok je bistar svi su tu. Jedni piju, jedni se umivaju, jedni se dive ljepoti, a kad naiđe kaka salauka pa ga zamuti, e ondar ga svi obilaze i preskaču. Neki ugaze pa ga još više zamute. Mada, ako ti je vrelo bistro, džaba potok...
Mladen
Nesretan se rodio, govorili su za njega. Nesretan se rodio, jer nije bilo drugog razumnog objašnjenja za sve njegove muke i stradanja. Kada bi se život mogao opisati jednom rečenicom, njegov bi opisala baš ta obična, prosta rečenica. Nesretan se rodio! Te, sada već...
Još jedna priča o tetku
– Hoćemo li, Majo, u hajduke? – Teetaaak!!! To pitanje je značilo da raspust može da počne. Ići u hajduke s tetkom značilo je desetak, petnaest dana potpunog uživanja na selu, raznih vratolomija, mangupluka i nekažnjenog dječijeg bezobrazluka. – Možeš li se spremiti...
Drveni kufer
Pamtim ga po stisku ruke, dubokom glasu, dugim brkovima i ogromnim cipelama – kundurama, kako ih je on zvao. Pamtim ga još po velikom zlatnom prstenu sa crnom pločom, kojim je, kada bi imao nešto da kaže, lupkao od sto. Kum Marko, veliki čovjek i veliki domaćin! Živio...
Čovjek koji je u džepu nosio zvijezde
– Ti ćeš, Milane, sigurno biti neki direktor ili šef. Već sad odlično šefuješ. Imaćeš pune džepove para, nemoj da te baš puno pokvare. Idemo dalje. Jedno po jedno smo prilazili, a čika Acko nam je gledao u oči i pričao. Fora je bila da ne smijemo trepnuti, jer onda...
Zlatna gospođa
Sjedim sa tetkom u gradskoj kafani. Tetak je čovjek koji rijetko dolazi u grad. U poznim je sedamdesetim, a kako kaže, ni sa dvadeset nije volio grad. – Svi neđe lete, ko muve bez glave, muškinje, ženskinje, pa i đeca, ko da će na voz. Ali eto, kada dođe doktoru, ili...
Zima
– Je li znaš, ti, Zimo, koliki je snijeg bio, kad si se rodila? Nezapamćena mećava za to doba godine. Bio je mart. Koji ono? – Četrnaesti. – kažem. – E, tačno, sredina marta, a snijeg do pasa. Otac ti se toliko napio da je jedini bio pijaniji od...
Zajam
Te godine zima kao da je odlučila da ostane u našem kraju, sve je bilo zavejano. Virili su samo krovovi iz kojih je kuljao gusti dim. Smetovi su lomili već dotrajale ograde, a prtinu od prethodnog dana bi preko noći zamelo. – Vala, vaku zimu ne pamtim, za ovije...
Toplina praznika
Badnji dan na selu, prije nekih tridesetak godina. Brat i ja nestrpljivo čekamo naše bljedunjave rođake iz Sarajeva. Stalno osluškujemo, čuje li se zvuk automobila i izvirujemo na put. Konačno stižu. Svi smo ispred kuće. Baba ih dugo grli i ljubi, oni to ne vole jer...
Sin Milutin
Ljudi vole priče o ljubavi. Ovo je jedna od takvih priča, možda jedna od najljepših za koje sam čula. Velike priče dešavaju se velikim ljudima. Ne može to svako doživjeti, kao što velike tuge mogu stati samo u velike duše. Ova priča je upravo takva, tužna priča o...
RĐA (Peti kongres)
- Baba, baba, evo milicije, eto ih našoj kući! – urtčah u kuću, kao bez duše. Baba proviri kroz prozor i brzo navuče zavjesu. - Eto ig, Boga mi Mirko! Ustani, jadan ne bio, eto ig! Đed koji je kunjao na sećiji, pridiže se, namjesti kapu i sjede. -...
Pola kolača
Tog jutra majka se nije probudila, kao obično, da nas isprati u školu. Otac je već bio izašao da okida snijeg do štale. Nas troje otišli smo u školu ne sluteći da se majka nikada više neće probuditi. Išli smo u kombinovano odjeljenje, tako da smo moj, dvije godine,...
Kopile
– Što plačeš? Šta je bilo, oči babine? Jesu li te to opet ona paščad dirala? – Jesu, jecao sam, gonili su me sve do Markove kuće i vikali kopile, kopile! Onda je izašo Marko i reko da će im uši iščupati, pa su pobjegli, a meni je reko: Ne slušaj šta paščad laju,...
Ispovijest
Tetka Desa je bila babina rođaka, tj. mamina tetka, ali i ja sam je zvala tetka jer se nije udavala, pa mi je bilo glupo da je zovem baba. Sjedile smo u miru sobe u njenoj seoskoj kući i razgovarale. – Sjedi pored mene, ne mogu glasno govorit, onemoćala sam. –...
Đed Tadija
Đeda Tadiju pamtim po krupnim šakama u kojima je sve izgledalo nekako minijaturno. Bio je kovač. Krupne građe, širokih ramena, vedrog lica i toplih smeđih očiju. Visok preko dva metra, dubokog glasa. Gdje god bi se pojavio ostavljao je snažan utisak. Sama njegova...
Drvena lutka
Nakon dugog oklijevanja i odlaganja, napokon krenem sa pospremanjem kuće. Kažem Sofiji da bacimo sve što smeta i skuplja prašinu. – Jedva čekam, – kaže – ali molim te pusti mene. Ti skoro nikad ništa ne baciš. Tebi će sve zatrebati. Molim te, molim te, pusti da ja to...
Kafana Kod Slave
Pričam sa majkom telefonom. Majka je, stvarno, biće najsličnije Bogu. Bezuslovno voli, bezuslovno daje i štiti. Moja je takva. Valjda su i ostale. Pred sam kraj razgovora, onako usput, reče mi da je umrla Slava, što je držala kafanu u varoši. Slava je nekada davno...
Materice
Za velike praznike uvijek me stigne i velika sjeta. Materice, moj omiljeni praznik iz djetinjstva. Brat i ja bismo ustajali ranije nego obično i vezali majku. Ona bi se smijala i otkupljivala unaprijed pripremljenim otkupom. Najčešće nekim kolačima koje je krijući...
Blago babi
– Jeste li gladni, blago babi? Tom rečenicom počinjala je svaka naša posjeta babi Mitri, đedovoj sestri. – Nisam znala da dolazite! Spremila bi baba nešto ljepše. Nisam ni ljeb ispekla. Ko insan sam pa pečem preko dana, taman mi bude. Sad će baba uštipke. Za čas. Je...
Bilo je tako
Rasli smo kao sva djeca iz vremena našeg djetinjstva, sa malo igračaka i puno mašte, bez mnogo zahtjeva i onim što smo imali, a imali smo malo, gotovo ništa. Pričam svojoj djeci kako nam je list maslačka bio riba, kad bismo se igrali kuvara. Gledaju me tupo,...
Moj decembar
Decembar - vrijeme prazničnih čarolija i novogodišnjih popusta… Moj decembar je malo drugačiji. Miriše na čaj ubran na planini, skuvan i dobro zašećeren. Ponekad zamiriše i na koru...
Dvije glavice luka
– Nema smrti brez sudnjega dana sinko moj. Ono što ti je zapisano to će ti i biti. Moreš se vala naglavačke okrenuti, ništa promijenit ne mereš. Mene u životu još samo mlin nije mlio,...
Sugreb
Otkada je svijeta i vijeka, postoje te neke neobjašnjive stvari u koje ljudi vjeruju i koje na isto tako neobjašnjiv način rješavaju. U tom nekom periodu, ne tako davno, kada se nije...
Zamalo
– I kažeš, pošli na more i sjetila se mene? Baš si me obradovala. Pa ja, ne ide na more ko ima već ko je naučio, a mi iz kuće nismo naučili. Mi smo ti, što se mora tiče, samo sjedali...
Prst u marmeladi
Kupovnu marmeladu sam prvi put probao kod strine Mileve, namazala mi je veliku krišku hljeba, koru, kako se to zvalo u našem kraju. Bila je rijetka i prelivala se po krajevima, curila...
Svjetlo
U kući Aćimovića tih dana vodila se žučna rasprava. Svi ukućani su bili za to da se uvede SVJETLO, osim đeda, a đedova je, zna se, bila zadnja. – Ama bolan, tata, svi uvode, samo ti...
Telečenje
_reading_time label="Vrijeme čitanja:" postfix="minuta" postfix_singular="minut"] Bila je nedjelja. Đed i komšinica Zorka sjedili su pod orahom ispred kuće, čekajući da se baba spremi pa da idu kod Tadića. Sinoć se oženio Dejan, Todorov unuk, a danas su pozvali...