- Majstore, ima izić! - trznu me iz sna dubok muški glas. Autobus se zaustavi i čovjek izađe. Vozimo se već neko vrujeme, a u autobusu je pohladno. Putnici negoduju, najglasnija je...
Blog
Kategorije
Sjećanja
naše vrijeme
popularno
Pjesme
Promocija zbirke priča “Džepovi puni zvijezda”
Dragi ljubitelji pisane riječi, pozivamo vas da u srijedu, 08. juna 2022. godine, dođete na promociju zbirke priča "Džepovi puni zvijezda" koja će se održati u Zvorniku u Domu omladine.
Iz štampe je izašla nagrađena zbirka priča “Džepovi puni zvijezda“
Izvor: https://asoglasizdavastvo.com/ Recenzija za zbirku pripovjedaka pod radnim nazivom „Džepovi puni zvijezda“Snežane Aleksić – Topalović Snežana Aleksić – Topalović je već svojom prvom zbirkom „Udahnuto djetinjstvo“ pokazala da je svojim pripovjedačkim darom...
Mićko
Bila sam, mislim, 5. ili 6. razred, kada se Mićko sa porodicom doselio u našu ulicu. Bio je godinu dana stariji od mene, ali je bio mnogo krupniji u odnosu na vršnjake. Mićko je bio drugačiji. Ne bih sada nagađala dijagnozu, ali jednostavno bio je poseban. Teško je...
Miluša
– Prije ti je žensko čeljade bilo baš ko marvinče. Čim za sebe saznaš, saznaš i za jade, al' drugi je to vakat bio. Ja moj sinko... – uzdahnu i zagleda se u daljinu. Baba Miluša,...
Moj drug Rale
MOJ DRUG RALEPostoje ti neki ljudi s kojima ste uvijek mladi i ludi. Ako imate bar jednog takvog, čuvajte ga kao najveće blago. Ja imam.Sve rjeđe idem u svoj rodni kraj, a već je...
Bijela haljina
Seka, kako su je od milja zvali, bila je jedino žensko dijete u tri kuće Marića. Inače, zvala se Zdravka, ali nadimak Seka se sam nametnuo. Pored tri rođena brata imala je još sedmoricu od dva strica. Mezimče od rođenja. Kažu da je bila lijepa poput vile i da je...
Anđa
Skupo je platila sve što je stekla. Na početku konobarica, a kasnije gazdarica Anđa. Siromaštvo i bijeda u kojoj je odrasla, otac alkoholičar i nasilnik, rano su je otjerali trbuhom za kruhom, još sa šesnaest. Na nagovor tetke i tetka, sišla je u varoš da im pomogne u...
Prijatelji
Već danima u našoj kući je veliko spremanje, čisti se k’o pred slavu. Žene se razletile, zrače sobe na čardaku, mijenjaju posteljinu, brišu prozore, stavljaju nove firange, podovi se žute, možeš sa njih med lizati. Radovi u avliji se privode kraju. Baba je napravila...
Golubica bijela
Tetka Esma je obilježila moje djetinjstvo. Bila je babova sestra, mnogo mlađa od braće, dedova miljenica i zjenica oka. Imala je oči zelene i bistre poput Neretve u maju, a kožu bijelu poput najfinijeg porculana i neukrotive kovrdže boje kestena, nije bilo te marame...
Švabov mali
Ništa čovjeka ne može tako ružno obilježiti i etiketirati kao sredina u kojoj je odrastao. Što je sredina manja, etiketa je veća. Nigdje se ne daju tako pogrdni nadimci, kao u tim malim učmalim mjestima, vrlo često po nekoj mani ili fizičkom nedostatku: Šepo, Ćoro,...
Šarena ogrlica
Indiru i njenu djecu sam upoznala prije desetak godina na gradskom trgu, gdje sam na jedvite jade od Gradske uprave dobila metar kvadratni kako bih prodavala ručno izrađen nakit. Ulični prodavci, moje nove kolege, nisu me baš dočekali s oduševljenjem. Po nekoj...
Hoćeš da ti pričam…
Hoćeš da ti pričam kako nikada nećemo ići u Trebinje? I kako nećemo svratiti kod one babe desno da kupimo med I kako nam ona neće nasuti sok od ruže. Hoćeš da ti pričam kako nećemo brati dudinje u Begovoj Avliji? I kako mi nećeš uprljati bijelu haljinu prstima od...
Bisa
Bisa nije bila kao druge djevojčice niti se družila s njima. Odrasla je u radničkom naselju gdje su sve kuće bile iste, uz tri starija brata. I dok su druge djevojčice njene dobi skupljale Bajagine postere i potajno bile zaljubljene u plavookog komšiju Milana, Bisin...
Kolači
KOLAČI – Deda, što ti nikad ne jedeš kolače? – Prisjeli mi jednom, kad sam bio tako ko ti. – smješka se. – Kako prisjeli? – Saš ti čut: – namješta se u udobniji položaj, pali cigaru i počinje – Nije ti prije bilo ko saden svega, a slatkiša skoro nikako. Uoči slave te...
Unuk
Đed je uvijek govorio da je rat najveće zlo koje može zadesiti narod. Da se ljudi u zvijeri pretvaraju, da strah i glad mogu od čovjeka svašta napraviti. – Rat ti je nevolja, sinko moj. Bijeda, boleštine, jad pa eto ti. Nije dobro ovo što govore na televizoru. Nevalja...
Tuđe kuće
Kad si dijete u TUĐOJ KUĆI nekako ti je sve slađe. Hljeb je rumeniji, pekmez ukusniji, pa i sok od cvekle koji kod kuće ne gledaš u TUĐOJ KUĆI je sasvim drugačiji, piješ ga naiskap. Niko nije znao ispeći jaje kao komšinica Dana, ničiji kajmak nije bio kao baba...
Trešnja
– Majko, možemo li ja i Vukašin ići da krademo trešnje? – Možete. – opalih kao iz topa – Mislim, ti možeš, a za Vukašina ne znam. – Stvarno? – a osmijeh preko cijelog lica, onaj dječiji, iskreni. Za takav osmijeh ja bih ukrala sve trešnje i sve zvijezde s neba. –...
Samo ćuti
Nemoj se javljati, bolje je ovako. Počeli bi sa otrcanim formama. Ej, kako si? Ej, otkud ti? Dobro je, nije loše. (Čuj, otkud ti?) Ti, kako si? Ma, klasika, dobro je. Onda bismo počeli o vremenu. Uguši sparina, javljaju kišu ovih dana. A to bi me ubilo. Ubilo više...
Prvi razred
Mi smo narod koji voli slavlja. Slavimo sve – rođenja, krštenja, vjenčanja, punoljetstva. Slavimo kada se zaposlimo, slavimo kada odlazimo u penziju. Evo od skoro, kao posljednji urlik pomodarstva, slavimo polazak djeteta u prvi razred. Povodom polaska našeg ukrasa...
Neobična
Ponekad, ali samo ponekad, izroni tvoj lik. Inače odavno ne mislim o tebi kao o nekom svom, ali kad mislim onda idem do najsitnijih detalja. Nekad je to mladež na lijevom boku, a nekad tvoja trapavost koju si pravdala time što si ljevoruka. Znaš, puštao sam te da me...
Oćutaću te
Oćutaću te noćas, jer nema riječi, postoji praznina, postoji krik. Oćutaću te noćas, kao dijete kad prećuti da je slomilo skupocjenu vaznu. Oćutaću te noćas u ime nas. Oćutaću te noćas jer volim da ćutim. Lažem! Oćutaću te noćas jer nema riječi kojima bih te...
Novčanik
Kad neko otvori novčanik, a unutra novac uredno složen, kovanice odvojene, kartice u pregradama namijenjenim za to, ja se prosto zadivim. Ja kad otvorim novčanik to izgleda otprilike ovako par novčanica u jednoj pregradi zajedno sa računima iz prodavnice,žuti stiker...
Ne duguješ mi ništa
Ne duguješ mi ništa, najmanje te mrvice, Znaš da se neću sageti da ih kupim, To što boliš to je moja stvar I to što ne prolaziš takođe je moja briga Ako su krila polomljena, ne znači da nikad nisu letjela Opet moja briga, Imaš li ti briga? Boli li te tuđa glava na...
Mudrovanje
– Život ti je baš ko planinski potok, dok je bistar svi su tu. Jedni piju, jedni se umivaju, jedni se dive ljepoti, a kad naiđe kaka salauka pa ga zamuti, e ondar ga svi obilaze i preskaču. Neki ugaze pa ga još više zamute. Mada, ako ti je vrelo bistro, džaba potok...
Mladen
Nesretan se rodio, govorili su za njega. Nesretan se rodio, jer nije bilo drugog razumnog objašnjenja za sve njegove muke i stradanja. Kada bi se život mogao opisati jednom rečenicom, njegov bi opisala baš ta obična, prosta rečenica. Nesretan se rodio! Te, sada već...
Ljetovanje
Prošle godine nismo išli na more zbog mog pokušaja da budem „Sam svoj gazda“. Sav novac koji sam imala uložila sam u taj pokušaj i taman kad je došla sezona godišnjih odmora, moj biznis je propao, a cijenu tog smjelog pokušaja i dan danas plaćam 183,99 KM svakog 10. u...
Lažni profili i ostala boranija
Lažni profili su tu da nam pokažu svoju superiornost. Oni su prepametni, preurbani, avangardni, prepismeni, prenačitani i prezajebani, nemaju dlake na jeziku, ali ni sliku na profilu. Oni su tu da te napadaju, ispravljaju, upravljaju. Oni su tu da te prosvijetle (iz...
Koji naši?
Koji naši, rođače? Ovi što sjede u opštini dok im RVI čiste snijeg ispred iste, a ljeti održavaju zelene površine? Ovi sto dječiji doplatak daju na kašičicu, a kutlačom grabe svoja prava na odvojen život, putne troškove, preskupe automobile? Koji naši, rođače? Ovi sto...
Još jedna priča o tetku
– Hoćemo li, Majo, u hajduke? – Teetaaak!!! To pitanje je značilo da raspust može da počne. Ići u hajduke s tetkom značilo je desetak, petnaest dana potpunog uživanja na selu, raznih vratolomija, mangupluka i nekažnjenog dječijeg bezobrazluka. – Možeš li se spremiti...
Još te ćutim
Znaš, nisam te voljela, ali sam te osjećala jako. Mogla sam da te naslutim u zraku, u sebi, u tuđem gradu, u tuđem zagrljaju. Mogla sam da te dozovem mislima, dolazio si odlučan da me zauvijek imaš i odlazio odlučno, kao da me zauvijek ostavljaš. Mogao si da me...
Izborna godina
Izborna godina – godina u kojoj vas se sjete svi rođaci do devetog koljena, komšije, poznanici. Godina u kojoj svi imaju vaš broj telefona. Godina u kojoj vas svi svojataju: – Ma ti si moje gore list, gdje si rode, kono hajde provrela… Neka svoga i u gori vuka…...
Iz dnevnika jednog hipohondra
Svaki iole kvalitetan Hipohondar jutro započinje gledanjem u beonjače, zatim razvrne donje kapke i gleda boju. Ako je boja crvena u redu je, ako je, ne daj Bože, blijedo–narandžasta, to ukazuje na neku bolest. Zatim isplazi jezik, provjerava i njegovu boju, da li ima...
Drveni kufer
Pamtim ga po stisku ruke, dubokom glasu, dugim brkovima i ogromnim cipelama – kundurama, kako ih je on zvao. Pamtim ga još po velikom zlatnom prstenu sa crnom pločom, kojim je, kada bi imao nešto da kaže, lupkao od sto. Kum Marko, veliki čovjek i veliki domaćin! Živio...
Čovjek koji je u džepu nosio zvijezde
– Ti ćeš, Milane, sigurno biti neki direktor ili šef. Već sad odlično šefuješ. Imaćeš pune džepove para, nemoj da te baš puno pokvare. Idemo dalje. Jedno po jedno smo prilazili, a čika Acko nam je gledao u oči i pričao. Fora je bila da ne smijemo trepnuti, jer onda...
Čaršija
Noćas sam sanjala našu malu čaršiju I bila je zima, grudvali smo se i smijali, toliko glasno da su radoznale komšije virile kroz prozore i odmahivale glavom. Dok smo brojali stope u snijegu do moje kuće, ruka mi je bila u tvom džepu, na sigurnom. Noćas sam sanjala...
A što se tiče nas. . .
Mi smo se baš potrudili da ne uspijemo. Razbili smo se u hiljadu komada, bez buke, bez želje da se sastavimo. Znakovi pored puta vodili su nas u pogrešnom smjeru. Jesmo li tako htjeli, ili nismo znali? Ne znam šta smo jedno drugom bili, ali ako je ljubav držanje za...
Život je lijep
Izbjegavam bazene vikendom i praznicima. Ne volim gužvu. To dolazi s godinama. Odem danas sa Lakijem, poslije posla, radni dan, mislim neće biti ludnica. Međutim, krcato, a kakva je temperatura, nije ni čudo. Nađemo nekako mjesto između jedne porodice i dvoje...
Zlatna gospođa
Sjedim sa tetkom u gradskoj kafani. Tetak je čovjek koji rijetko dolazi u grad. U poznim je sedamdesetim, a kako kaže, ni sa dvadeset nije volio grad. – Svi neđe lete, ko muve bez glave, muškinje, ženskinje, pa i đeca, ko da će na voz. Ali eto, kada dođe doktoru, ili...
Zima
– Je li znaš, ti, Zimo, koliki je snijeg bio, kad si se rodila? Nezapamćena mećava za to doba godine. Bio je mart. Koji ono? – Četrnaesti. – kažem. – E, tačno, sredina marta, a snijeg do pasa. Otac ti se toliko napio da je jedini bio pijaniji od...
Zajam
Te godine zima kao da je odlučila da ostane u našem kraju, sve je bilo zavejano. Virili su samo krovovi iz kojih je kuljao gusti dim. Smetovi su lomili već dotrajale ograde, a prtinu od prethodnog dana bi preko noći zamelo. – Vala, vaku zimu ne pamtim, za ovije...
Toplina praznika
Badnji dan na selu, prije nekih tridesetak godina. Brat i ja nestrpljivo čekamo naše bljedunjave rođake iz Sarajeva. Stalno osluškujemo, čuje li se zvuk automobila i izvirujemo na put. Konačno stižu. Svi smo ispred kuće. Baba ih dugo grli i ljubi, oni to ne vole jer...
Srećna porodica
Žurim kući s posla, premorena. Mislim samo o tušu i krevetu. Jedan sat sna i biću kao nova. Na ulazu, ispred vrata obuće, kao da u njemu žive stonoge, a ne ljudi. Zvonim. Čujem djecu: – Hajde ti otvori. – Neću, idi ti. Pritisnem zvono, ne popuštam. Izlazi kćerka,...
Sin Milutin
Ljudi vole priče o ljubavi. Ovo je jedna od takvih priča, možda jedna od najljepših za koje sam čula. Velike priče dešavaju se velikim ljudima. Ne može to svako doživjeti, kao što velike tuge mogu stati samo u velike duše. Ova priča je upravo takva, tužna priča o...
RĐA (Peti kongres)
- Baba, baba, evo milicije, eto ih našoj kući! – urtčah u kuću, kao bez duše. Baba proviri kroz prozor i brzo navuče zavjesu. - Eto ig, Boga mi Mirko! Ustani, jadan ne bio, eto ig! Đed koji je kunjao na sećiji, pridiže se, namjesti kapu i sjede. -...
Pola kolača
Tog jutra majka se nije probudila, kao obično, da nas isprati u školu. Otac je već bio izašao da okida snijeg do štale. Nas troje otišli smo u školu ne sluteći da se majka nikada više neće probuditi. Išli smo u kombinovano odjeljenje, tako da smo moj, dvije godine,...
Kopile
– Što plačeš? Šta je bilo, oči babine? Jesu li te to opet ona paščad dirala? – Jesu, jecao sam, gonili su me sve do Markove kuće i vikali kopile, kopile! Onda je izašo Marko i reko da će im uši iščupati, pa su pobjegli, a meni je reko: Ne slušaj šta paščad laju,...
Ispovijest
Tetka Desa je bila babina rođaka, tj. mamina tetka, ali i ja sam je zvala tetka jer se nije udavala, pa mi je bilo glupo da je zovem baba. Sjedile smo u miru sobe u njenoj seoskoj kući i razgovarale. – Sjedi pored mene, ne mogu glasno govorit, onemoćala sam. –...
Đed Tadija
Đeda Tadiju pamtim po krupnim šakama u kojima je sve izgledalo nekako minijaturno. Bio je kovač. Krupne građe, širokih ramena, vedrog lica i toplih smeđih očiju. Visok preko dva metra, dubokog glasa. Gdje god bi se pojavio ostavljao je snažan utisak. Sama njegova...
Da li su baba i baka isto?
Baba je majka jednog od tvojih roditelja koja živi na selu. Baka je, takođe, majka jednog od tvojih roditelja koja živi u gradu, najčešće u zgradi. Već od tvog rođenja vidljive su prve razlike. Kad si se ti rodio, baba je zaklala janje, sazvala po sela, pilo se i jelo...
Drvena lutka
Nakon dugog oklijevanja i odlaganja, napokon krenem sa pospremanjem kuće. Kažem Sofiji da bacimo sve što smeta i skuplja prašinu. – Jedva čekam, – kaže – ali molim te pusti mene. Ti skoro nikad ništa ne baciš. Tebi će sve zatrebati. Molim te, molim te, pusti da ja to...
Kafana Kod Slave
Pričam sa majkom telefonom. Majka je, stvarno, biće najsličnije Bogu. Bezuslovno voli, bezuslovno daje i štiti. Moja je takva. Valjda su i ostale. Pred sam kraj razgovora, onako usput, reče mi da je umrla Slava, što je držala kafanu u varoši. Slava je nekada davno...
Madra za madre
Neću više vako! Oću budem žena, majka, kraljica, prepoštenica. Oću budem suptilna, da utanjim glasić, da cvrkućem, a ne kad progovorim da se odmah zna da nije mene odgojila Drina. Odo sutra na Romaniju da usiječem tri kubika građe. Rezane naravno. Sve ću uložit u...
Materice
Za velike praznike uvijek me stigne i velika sjeta. Materice, moj omiljeni praznik iz djetinjstva. Brat i ja bismo ustajali ranije nego obično i vezali majku. Ona bi se smijala i otkupljivala unaprijed pripremljenim otkupom. Najčešće nekim kolačima koje je krijući...
Šuplja priča
– Pa majke ti, gdje si ti? – Ej, ćao, evo s posla. – Jesi li još u onim makaronima? – Jesam. – zamišljam se u ogromnom loncu sa tjesteninom, dok me Anđa, Jelica i Cica kuvaju. – Ljeba ti, ko to naručuje? Ja ne mogu zamsliti da neko naručuje makarone. Vidim svaki dan...
Blago babi
– Jeste li gladni, blago babi? Tom rečenicom počinjala je svaka naša posjeta babi Mitri, đedovoj sestri. – Nisam znala da dolazite! Spremila bi baba nešto ljepše. Nisam ni ljeb ispekla. Ko insan sam pa pečem preko dana, taman mi bude. Sad će baba uštipke. Za čas. Je...
Bilo je tako
Rasli smo kao sva djeca iz vremena našeg djetinjstva, sa malo igračaka i puno mašte, bez mnogo zahtjeva i onim što smo imali, a imali smo malo, gotovo ništa. Pričam svojoj djeci kako nam je list maslačka bio riba, kad bismo se igrali kuvara. Gledaju me tupo,...
Najbolje godine
Odemo sinoć moja drugarica R. (40+) i ja, na koncert Leksingtona. Inače za one koji ne znaju četrdesete su NAJBOLJE GODINE. Obučemo se slojevito - potkošulja, majica kratkih rukava,...
Moj Lazar (ljubi ga majka)
MOJ LAZAR(Ljubi ga majka) Majko, neko na igralištu ostavio malog cukicu, znaš kolišni je… Mali, mali, mali, on je tek beba.Mislio sam da ga donesem kući, ali samo večeras da prespava....
Moj decembar
Decembar - vrijeme prazničnih čarolija i novogodišnjih popusta… Moj decembar je malo drugačiji. Miriše na čaj ubran na planini, skuvan i dobro zašećeren. Ponekad zamiriše i na koru...
Dvije glavice luka
– Nema smrti brez sudnjega dana sinko moj. Ono što ti je zapisano to će ti i biti. Moreš se vala naglavačke okrenuti, ništa promijenit ne mereš. Mene u životu još samo mlin nije mlio,...
Dodolend
Ja živim Dodolendu. To vam je jedna divna zemlja iz bajke u kojoj žive srećni ljudi. Tako kaže naša Zlatokosa kraljica u bijelim čizmama. Moje ime je Snežana. Iza sedam brežuljaka,...
Cigare, vozdra!
Od svih laži, izdvojila bih onu: „Sutra prestajem pušiti”.Ta laž prati me u stopu godinama, još od srednjoškolskih dana, kada me mater uhvatila da pušim pred šporetom – Šta to radiš?...
Sugreb
Otkada je svijeta i vijeka, postoje te neke neobjašnjive stvari u koje ljudi vjeruju i koje na isto tako neobjašnjiv način rješavaju. U tom nekom periodu, ne tako davno, kada se nije...
Na razgovoru za posao
Kada sam prije 3-4 godine aktivno tražila posao, doživjela sam toliko zanimljivih situacija da je prava gre'ota ne podijeliti takva iskustva. Najčešće sam bila na razgovorima sa...
Zamalo
– I kažeš, pošli na more i sjetila se mene? Baš si me obradovala. Pa ja, ne ide na more ko ima već ko je naučio, a mi iz kuće nismo naučili. Mi smo ti, što se mora tiče, samo sjedali...
Vučije vrijeme
Vučije vrijeme, vukova nigdje, Hijene nam kidaju meso i reže. Pognute glave ne vide sunce, A jaram guši, žulja i steže. Jaram k’o jaram, stoka k’o stoka, Poslušno ide za šakom soli. Pognute glave ne vide sunce, Gonič im priča kako ih voli. Vučije vrijeme, vukova...
Prst u marmeladi
Kupovnu marmeladu sam prvi put probao kod strine Mileve, namazala mi je veliku krišku hljeba, koru, kako se to zvalo u našem kraju. Bila je rijetka i prelivala se po krajevima, curila...
Svjetlo
U kući Aćimovića tih dana vodila se žučna rasprava. Svi ukućani su bili za to da se uvede SVJETLO, osim đeda, a đedova je, zna se, bila zadnja. – Ama bolan, tata, svi uvode, samo ti...
Telečenje
_reading_time label="Vrijeme čitanja:" postfix="minuta" postfix_singular="minut"] Bila je nedjelja. Đed i komšinica Zorka sjedili su pod orahom ispred kuće, čekajući da se baba spremi pa da idu kod Tadića. Sinoć se oženio Dejan, Todorov unuk, a danas su pozvali...