by Snežana A. Topalović | Jan 30, 2022 | Priče, Sjećanja
KOLAČI – Deda, što ti nikad ne jedeš kolače? – Prisjeli mi jednom, kad sam bio tako ko ti. – smješka se. – Kako prisjeli? – Saš ti čut: – namješta se u udobniji položaj, pali cigaru i počinje – Nije ti prije bilo ko saden svega, a slatkiša skoro nikako. Uoči slave te...
by Snežana A. Topalović | Jan 17, 2022 | Priče, Sjećanja
Đed je uvijek govorio da je rat najveće zlo koje može zadesiti narod. Da se ljudi u zvijeri pretvaraju, da strah i glad mogu od čovjeka svašta napraviti. – Rat ti je nevolja, sinko moj. Bijeda, boleštine, jad pa eto ti. Nije dobro ovo što govore na televizoru. Nevalja...
by Snežana A. Topalović | Jan 17, 2022 | Priče, Sjećanja
Kad si dijete u TUĐOJ KUĆI nekako ti je sve slađe. Hljeb je rumeniji, pekmez ukusniji, pa i sok od cvekle koji kod kuće ne gledaš u TUĐOJ KUĆI je sasvim drugačiji, piješ ga naiskap. Niko nije znao ispeći jaje kao komšinica Dana, ničiji kajmak nije bio kao baba...
by Snežana A. Topalović | Jan 17, 2022 | Naše vrijeme, Priče
– Majko, možemo li ja i Vukašin ići da krademo trešnje? – Možete. – opalih kao iz topa – Mislim, ti možeš, a za Vukašina ne znam. – Stvarno? – a osmijeh preko cijelog lica, onaj dječiji, iskreni. Za takav osmijeh ja bih ukrala sve trešnje i sve zvijezde s neba. –...
by Snežana A. Topalović | Jan 17, 2022 | Pjesme
Nemoj se javljati, bolje je ovako. Počeli bi sa otrcanim formama. Ej, kako si? Ej, otkud ti? Dobro je, nije loše. (Čuj, otkud ti?) Ti, kako si? Ma, klasika, dobro je. Onda bismo počeli o vremenu. Uguši sparina, javljaju kišu ovih dana. A to bi me ubilo. Ubilo više...
Recent Comments